Iz naše bašće, od naših šljiva


Iako kiša jako često pada to do sada ne smeta povrću. Neki paradajzi su od težine i kiše polegli na zemlju. Sada je najvažnije redovno branje, jer bila bi velika šteta ostaviti ga na zemlji da gnjije.

 
Mnogi neće shvatiti naslov teksta, ali oni koji su gledali pozorišnu pretstavu znaju o čemu se radi.

Prošle godine sam vam pokazala jedan dio sorti paradajza koje sam imala.
Drugi dio  sam vam pokazala u postu o povrću.

Ove godine sam pored prošlogodišnjih sorti posijala i Volovsko srce i moram priznati da sam jako zadovoljna. Ova sorta je optimalna ako želite uzgajati paradajz za pravljenje paradajz-sosa. Ima ogromne plodove, tanku koru i jako aromatičan okus.

U svakom slučaju ovu sortu ću sijati i sljedeće godine.

Kao što sam već napisala, ovih dana često pada kiša, pa je to razlog zašto konačno ne idem u baštu. Jedva sam čekala da prođu vrućine...i prošle su, ali sada pada kiša.
Bez obzira na kišu mm je prekjuče otišao i vratio se punih ruku.

Slike tek donesenih plodova (kiša ih je malo zamazala).

 


 Prošle, a i ove godine sam sijala sortu "Cherokee". Čini mi se da se prošle godine ukrstio s nekom drugom sortom, jer nema onu lijepu tamnu boju. Unutrašnjost i okus su ostali isti.


Možda je u pitanju samo jedna biljka. Vidjet ću kako će izgledati plodovi s ostalih biljaka.

Juče smo se počastili s mahunama u vrhnju za kuhanje. Nisam očekivala da ih još toliko ima, pa sam jednu kesu koju je mm spustio na pod u kuhiji previdjela. Ona se nije slikala....


A bilo je i voća. Inače jabuka imamo jako puno (9 stabala). Nisu to sorte koje se mogu skladištiti za zimu, pa veliki dio završi na kompostu.
Ovo je najukusnija sorta i ona je pošteđena komposta.


I na kraju šljive, zdrave i ukusne. Jedan dio je završio u pekmezu, a ostatak ćemo jesti svjež.


Divno je uživati u zdravim plodovima sopstvenog truda.

Želim vam lijep vikend.

Broj komentara: 5:

  1. Divno, divno...isto kao i ovdje kod nas ovih dana. Kad neko kaže da živi u Njemačkoj (ili negdje vani) obično se pomisli na zgrade, gradske gužve...ali ovo tvoje je totalna suprotnost, ovo je domaće :)
    One mi jabuke izgledaju odlično i jako primamljivo. Zamišljaću ukus :)
    Mi smo jučer jednu turu pekmeza od šljiva, danas drugu, tata ih sve ove dane suši (što nama, što komšiluku), sutra ide druga tura ajvara...plodova na sve strane u izobilju. Divno je.

    OdgovoriIzbriši
  2. Draga Cemi, ja jako volim jesen. Potsjeti me na neka lijepa vremena, na miris zimnice, pravljenje pekmeza, slatka od kupina....a onda sam sve to izgubila. Nisam uopšte znala kad zriju šljive, kad ima mahuna. Ovdje to vidim samo u prodavnici s tim da većina toga ima cijelu godinu. Meni je drago da se svijet u Bosni vraća prirodi i zdravoj hrani. Šljive nažalost ne sušim, ali ih redovno kupujem. Blago tebi, pa tvoj tata voli i zna to raditi. Kad sam ja prije nekoliko godina u Bosni pričala kako sijem baštu i u tome uživam mnogi su me gledali s podsmijehom. Njihova omiljena rečenica je bila:"Ne isplati se sijati kad je na pijaci sve jeftino." Ja nisam mogla vjerovati da neko tako gleda na život. Sva sreća većina ljudi koje srećem je promjenilo mišljenje. Nadam se da ćeš nam pokazati koju sliku pravljenja zimnice. Jeste li pekmez pravili vani na tradicionalni način ili u kući? Pusa draga moja

    OdgovoriIzbriši
  3. Imam i ja u svojoj blizini ljude koji kažu da se ne isplati sijati išta. Ali, mi znamo da se isplati. Uživam kad vidim kako moja djeca piju sok koji znam da je potpuno zdrav (inače im i ne kupujem sokove). Ne vole baš pekmeze, ali zato jedu puno svježeg voća i povrća. Moja Lamka je, npr. jutros za doručak pojela jedan paradajz i jednu crvenu papriku :)
    Vani se kuha, naravno. Djeca uživaju. Nikako da se sjetim sve to uslikati, a moram. Pogotovo mamine paprike. Nikom nije jasno kako budu tako dobre a ne dodaje nikakve preparate. Mada ona nije zadovoljna, znaju joj biti i bolje :)
    Meni je žao što se ti iz poznatih razloga ne možeš posvetiti svojoj bašti koliko bi htjela. Jer znam koliko to želiš. Nadam se da će se to jednog dana srediti.

    OdgovoriIzbriši
  4. Jako je bitno da djeca od malena jedu zdravu hranu, kao tvoja Lamka. To će se sigurno pozitivno odraziti na njeno zdravlje.
    To za mamu i paprike...morala sam se nasmijati. To je odraz skromnosti specifičan za naše domaćice. Toliko su samokritične da sve što savršeno urade ipak "zna biti još bolje". Takve su...
    I ja se nadam da će doći dan kad ću u svako doba godine bez problema ići i uživati u bašti. Ali opet, ne daj Bože goreg...

    OdgovoriIzbriši
  5. Lijepo je kad na stol staviš plodove svog rada. Moj muž od viška jabuka radi ocat. Bude jako fin. One koje su jako oštećene i trule idu na kompost, ali uvijek od lošijih jabuka radimo rakiju, a ostale koje kvalitetom odgovaraju su za ocat. Uvijek imamo octa za čitavu godinu, ponekad i za dvije, a rado ga dijelim i prijateljima.
    Inače, ja jabuke ogulim, naribam kao za štrudlu, zašećerim, prodinstam samo toliko da bude jako vruće i vruće spremim u vruće staklenke. Zamotam u neki deblji poplun da se pasterizira do drugog dana i to je to.
    To koristim za pitu od jabuka. Jedna staklenka mi je taman za jednu pitu :). Prije sam naribane jabuke spremala u zamrzivač, ali to mi je dosta loše rješenje, jer treba čekati da se otope, jako potammne i nisu lijepe u piti i imaju okus po ledu. Ovako štedim prostor u zamrzivaču koji je uvijek dupkom pun, a kad poželim napraviti pitu od jabuka, imam odmah gotov nadjev, ne moram ga vaditi dan ranije iz leda.

    OdgovoriIzbriši