Pripreme za zimu
lis
22.
2010.
I eto opet je došlo vrijeme unošenja. Proljetno iznošenje biljaka je zbilja pravo zadovoljstvo, jer onda svi čekamo da nam olistaju, procvjetaju...., a kod unošenja znamo da nam biljke idu na mirovanje i da čitavu zimu (u većini biljaka) nećemo uživati u njihovoj ljepoti.
Naravno to se ne odnosi na sve biljke.
Npr. Schlumbergere su napupale i uskoro će izgledati veličanstveno, kao i svake godine.
Epiphyllumi su cvjetali, ali sam ja u to vrijeme bila na godišnjem odmoru, pa im nisam vidjela cvijet. Sad sam ih unijela i nadam se da će sljedeće godine opet lijepo cvjetati.
Ima ih svugdje: u stepeništu, podrumu, stanu....
2 Acera, kojima ni ove godine nisam našla optimalno mjesto u bašti, sam unijela u podrun. Nadam se da će preživjeti zimu, jer su zbilja lijepi.
Giji-bobice sam brala po mraku i ovo je sve što sam ubrala. Da li ih je još bilo, ne znam.
Velike Brugmansie su orezane i unijete u podrum.
A ovako izgleda jedna bolesna biljka, kojoj nema lijeka. To je oboljenje uzrokovano gljivicom Phytohtora nicotianae. Ovo i nije tako strašno, jer se radi o običnoj žutoj Brugmansiji, kojih imam nekoliko.
Orezale grane sam skratila na optimalnu dužinu za ožiljavanje.
Ja sam opet čupala korov, ocvale biljke, dok su moj muž i sin počeli s radovima na izradi bare. Naime, uspostavilo se da je naša ljubimica močvarna kornjača, pa shodno tome, trebala bi da prezimi u vodi.
I tako smo spontano odlučili da joj napravimo baru u kojoj će da prezimi.
Dubina bare mora biti ca. 1m.
Prvo smo postavili flis, koji služi da se folija, koja mora biti nepropusna, ne ošteti.
I na kraju je položena nepropusna folija ( 16m²).
I tako je završen kostur naše nove bare. Ostaje još puno posla. Prije svega, treba posaditi biljke, a ja na tom polju nemam baš nikakvo iskustvo.
Na mjestu gdje sam nedavno posadila Alliume je ostala samo rupa. I ne samo taj dio kamenjara, nego još nekoliko biljaka iz njega su uništene. Nekoj životinji se očito sviđa moj kamenjar.
Na svu sreću Semirina velika Delosperma je netaknuta.
Janjeći but u žaru se polako pekao dok smo mi bili zaokupljeni svojim poslom.
I za kraj jedna divna orhideeja, koju sam dobila od moje drage prijateljice Azre. Azra dođe jednom godišnje u Njemačku i svaki put me obraduje divnom orhidejom.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar