Napokon na svjetlost dana
tra
26.
2010.
Za razliku od kaktusa koji su bili u podrumu s prozorom i imali cijelu zimu dnevnu svjetlost, brugmansije su bile u jednoj tamnoj prostoriji. To radim već godinama i svake godine prežive zimu.
Biljke sam u jesen orezala, jedan dio sam, po prvi put, razmijenila za neke druge biljke, a jedan dio sam "zabola" u saksije pored biljaka "majki". Na tim novim grančicama se naziru mali listići, što znači da su se zakorjenili. Zalila sam ih 3 ili 4 puta u toku zime.
Ovaj vikend sam obavila još jedan veliki posao. U jesen sam pokušala podijeliti moju ogromnu vodenu palmu, ali sam uspjela otkinuti samo jedan mali dio. Ovaj put je to uradio jači, tj. muški dio familije.
U posudu s vodom sam stavila puno kamenja da bi stabilizovala/učvrstila biljku. Biljka je obrazovala tako jak korjen, da se kamenje nije ni vidjelo. Sad sam tek shvatila zašto ja nisam uspjela u jesen izvaditi biljku iz saksije.
Prvo je trebalo korijen osloboditi kamenja.
Korijen je ogroman
Ja sam pokušala da bar prerežem korijen, ali ni to nisam uspjela, pa su i to morali uraditi moji "muškarci".
To je bio posao urađen u prošlu subotu.
O radovima obavljenim prošlih 10-tak dana drugi put.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar