Stigle su nove Brugmansije
tra
30.
2010.
COM
To su mlade biljke visine od 15cm do 40-tak cm, pa iako se prodaju kao mlade biljke ipak su im listovi asimetrični, što znači da bi ovo ljeto trebale cvjetati.
Kad sam vidjela paket u prvom momentu sam mislila da je neka greška, jer mi je izgledao premal za broj biljaka koje sam naručila.
Tek kad sam ga otvorila uhvatio me je strah da su biljke prilikom transporta oštećene (cijena nije bila baš mala).
Kao što se vidi na slici, biljke su samo poredane na dno paketa, a prazan prostor je popunjen zgužvanim novinskim papirom.
Imala sam osjećaj da je novac "bačen u vodu" i da, što je još gore, od mojih novih Brugmansija neće ništa biti.
Kad sam ih izvadila nisu tako loše izgledale, iako je puno otpalih listova ostalo ležati na dnu paketa.
Velika greška je što sam sve ovo obavila u hodniku i napravila veliki nered, ali kad sam vidjela da su Brugice u redu, nije mi bilo teško da to sve opet dovedem u red.
Jedna od biljaka nije izgledala baš najbolje, ali se nadam da će se oporaviti. Listovi su uvijeni, ali se ne vidi da ima napasnike na njima.
Uz biljke sam dobila i 2 mala kataloga (veliki je poklon od moje prijateljice Sabine). Morat ću ih sakriti, da ne bi došla u iskušenje da opet nešto naručim.
Ovisnost je jako teška bolest.
Kasno poslije podne sam uspjela kupiti saksije za moje novitete, a sutra ću ih u njih presaditi.
Kupila sam i još jednu divnu (bar za mene) saksiju. Visina joj je 60cm, nema rupe na dnu i idealna je za vodenu palmu koju sam nedavno podijelila.
Nadam se da će se njenim novim vlasnicima svidjeti poklon.
I još malo šarenila, moja ogromna Dicentra.
Napokon na svjetlost dana
tra
26.
2010.
COM
Za razliku od kaktusa koji su bili u podrumu s prozorom i imali cijelu zimu dnevnu svjetlost, brugmansije su bile u jednoj tamnoj prostoriji. To radim već godinama i svake godine prežive zimu.
Biljke sam u jesen orezala, jedan dio sam, po prvi put, razmijenila za neke druge biljke, a jedan dio sam "zabola" u saksije pored biljaka "majki". Na tim novim grančicama se naziru mali listići, što znači da su se zakorjenili. Zalila sam ih 3 ili 4 puta u toku zime.
Ovaj vikend sam obavila još jedan veliki posao. U jesen sam pokušala podijeliti moju ogromnu vodenu palmu, ali sam uspjela otkinuti samo jedan mali dio. Ovaj put je to uradio jači, tj. muški dio familije.
U posudu s vodom sam stavila puno kamenja da bi stabilizovala/učvrstila biljku. Biljka je obrazovala tako jak korjen, da se kamenje nije ni vidjelo. Sad sam tek shvatila zašto ja nisam uspjela u jesen izvaditi biljku iz saksije.
Prvo je trebalo korijen osloboditi kamenja.
Korijen je ogroman
Ja sam pokušala da bar prerežem korijen, ali ni to nisam uspjela, pa su i to morali uraditi moji "muškarci".
To je bio posao urađen u prošlu subotu.
O radovima obavljenim prošlih 10-tak dana drugi put.
Novi pokloni
tra
13.
2010.
COM
Prvo se morao iskupiti za bateriju (za fotoaparat), koju mi je "otuđio" , pa sam morala fotografirati s jednim, ne tako dobrim, fotoaparatom.
Drugo, za vrijeme njegovog odsustva sam imala jako puno obaveza, koje sam morala sama obaviti.
Od kad sam postala zaljubljenik u cvijeće i baštu uopšte, moj muž više nema problema s izborom poklona. Sve što je vezano za baštu je meni lijepo i "puni pogodak".
Kao prvo, tu je cvijeće: buket i jedna saksija.
Tu je i jedan detalj za dekoraciju bašte. Jako mi se sviđa, pa će umjesto bašte krasiti moju dnevnu sobu.
I na kraju nešto, što sam već dugo željela: "kupatilo za ptice".
Do sad sam imala jednu kantu s vodom u kojoj su se ptice redovno kupale i zbilja uživale u tom.
I konačno su dobili "pravo kupatilo s lijepim pločicama".
Nadam se da će se brzo navići na njega i dalje uživati, kao i do sad.
Tu je i pumpa, koja radi na principu solarnih ćelija, koje su ugrađene u kamen i dobro se uklapaju u okolinu (desno na slici).
Poslije svih ovih poklona zaboravila sam da sam bila tako dugo bez baterije za fotoaparat.
Kao što stara poslovica kaže: "i caru je drag poklon", tako je i kod mene.
Ipak je poklon znak pažnje.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)